Snaga lokalne samouprave mjeri se odnosom prema najosjetljivijim skupinama
U našem gradu odnos Grada prema djeci s teškoćama i njihovim roditeljima gotovo da i ne postoji. Izostanak socijalnih usluga utemeljenih u zajednici, ne postojanje pristupačne i prilagođene stručne podrške, izostanak aktivne podrške nevladinim organizacijama koje se bave podrškom djeci s teškoćama, rezultira marginalizacijom djece s teškoćama i njihovih obitelji. Dok se za programe djece bez teškoća izdvajaju sredstva kroz različite nevladine organizacije i sportske klubove, inkluzivna praksa u gradu je manje poznata. Osiguravanje pomoćnika u vrtiću kroz nestručni kadar koji prima minimalne naknade najčešće kroz studentske ugovore ne može se smatrati niti dovoljnom niti kvalitetnom podrškom djeci i obiteljima.
Djeci s teškoćama je potrebna organizirana podrška uz aktivno sudjelovanje grada kao što je primjer grada Sv. Ivan Zelina koji osigurava više od 30.000,00 EUR godišnje samo kroz program poludnevnog boravka u kojem stručnu podršku dobivaju djeca i mlade osobe s invaliditetom svakodnevno u trajanju najmanje 4 sata dnevno. Grad Sv. Ivan Zelina podržava Udrugu Srce koja se bavi pružanjem usluga logopeda, fizioterapeuta, radnog terapeuta, psihologa, edukacijskog rehabilitatora, stanovanja uz podršku i zapošljavanja uz podršku. Udruga ima u vlasništvu dvije zgrade ukupne površine gotovo 2.000,00 m2 koje su izgrađene na zemljištu doniranom od strane grada.
U Đurđevcu je grad bio prijavitelj i nositelj projekta odobrenog u okviru poziva „Unapređivanje infrastrukture za pružanje socijalnih usluga u zajednici kao podrška procesu deinstitucionalizacije – druga faza“ Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.“ Ovim projektom je izgrađen i opremljen objekt površine 565 m2 u vrijednosti 1.884.296,00 EUR na gradskom zemljištu u kojem se pruža svakodnevna podrška djeci s teškoćama i mladim osobama s invaliditetom kroz usluge boravka i organiziranog stanovanja. Grad je, osim zemljišta, osigurao izradu cijelog projektnog prijedloga te provedbu do faze useljenja kada je objekt predao u vlasništvo Udruzi „Mali princ“ koja se bavi organiziranjem i pružanjem podrške djeci s teškoćama i njihovim obiteljima.
Za razliku od navedenih primjera, grad Jastrebarsko u minimalnom iznosu financira rad pomoćnika u vrtiću i to je sva podrška koja se osigurava od strane grada. Za potrebe odgoja i obrazovanja djeca i roditelji su prisiljeni ići u Centar za odgoj i obrazovanje djece i mladeži u Karlovcu, posebni razredni odjel u Čegljima, a usluge logopeda i ostalih terapeuta su moguće kroz plaćanje privatnih prakse ili participaciju u udrugama. Zbog navedenog djeca su često bez adekvatne podrške, njihovi roditelji nisu u mogućnosti organizirati svakodnevni život obitelji kao roditelji djece bez teškoća, ali prema interesu Grada čini se da još dugo neće ući u prioritete gradskih financija. Grad prijatelj djece, ali sigurno ne djece s teškoćama. Nije da nedostaje stručnjaka koji znaju što i kako, ali svakako nedostaje želja gradskih vlasti, kao i ruka suradnje koja bi pomogla da se svi stručni kapaciteti i sve mogućnosti prevedu u praksu.
Sva sredstva uložena u rano pružanje podrške djeci i obitelji spadaju u preventivne programe koji se smatraju najučinkovitijim programima na koja djeca imaju pravo, ali ne i u našem gradu.
Gradu nedostaje socijalni plan koji bi uključivao plan razvoja i pružanja socijalnih usluga te sporazum o suradnji svih pružatelja usluga na lokalnoj razini s razrađenim akcijskim planom kojim bi bile jasno definirane uloge svih pružatelja usluga, principi njihove suradnje te prioriteti u pružanju podrške u odnosu na stvarne sposobnosti, potrebe i interese djece s teškoćama i njihovih obitelji. U području inkluzije postoje brojna kvalitetna rješenja, ali bez inicijative Grada ona nisu provediva u praksi.
